Djelatnici Zavičajnog muzeja Slatina u srijedu, 15. ožujka otputovali su u Zagreb kako bi preuzeli donaciju obitelji Žmegač te je uz pomoć djelatnika Gradskog društva Crvenog križa Slatina sigurno prevezli u Slatinu.

Prvotna ideja o donaciji nastala je tijekom posjeta Andreja Žmegača i Aleksandre Žmegač Horvat Slatini 2019. godine, kada im je gradonačelnik Grada slatine Denis Ostrošić uručio Povelju počasnog građanina Grada Slatine, kao i ključ Grada Slatine, koje je Grad Slatina prema Odluci Gradskog vijeća 2017. godine dodijelio njihovom ocu Viktoru Žmegaču.

Tom su prigodom sa sobom donijeli dio predmeta svoga oca, akademika Viktora Žmegača te ih prema njegovoj želji darivali Zavičajnom muzeju kao ostavštinu njegovom rodnom gradu.  

No to je bio jedan mali dio cjelokupne donacije koju su njegova djeca odlučila donirati Zavičajnom muzeju u Slatini nakon smrti svog oca kako bi se njemu u čast uredio memorijalni prostor, sličan onome koji je posvećen, također slavnom Slatinčaninu, maestru Milku Kelemenu.

Suradnja je odmah uspostavljena uz potporu Grada Slatine u čije je ime zahvalu izrazio gradonačelnik Ostrošić te naglasio punu podršku Muzeju u postupku preuzimanja građe, a potom, u dogledno vrijeme i formiranja zasebne spomen sobe posvećene Viktoru Žmegaču.

Kroz korespodenciju između obitelji Žmegač i kustosa Zavičajnog muzeja Slatina Srđana Đuričića dogovoren je postupak odabira i u konačnici preuzimanja donacije u stanu pokojnoga akademika.

Tako je fundus slatinskog Zavičajnog muzeja bogatiji za donaciju dijela privatne knjižnice, odličja i osobnih predmeta slavnoga Slatinčanina Viktora Žmegača, te je postao čuvar njegovog „blaga“ za nove naraštaje, a koji će na taj način zauvijek ostati u sjećanju svojih sugrađana.  

Pod novim krovom u Slatini čuvat će se veliki dio njegove biblioteke, gotovo 25 metara posloženih knjiga, izuzevši germanističke i muzikološke naslove, zatim pisaći stol, pisaći stroj (posljednji primjerak legendarne „Olimpije“), pijanino Förster, te reprodukcija portreta Franza Kafke koja je visjela u njegovoj radnoj sobi cijeli radni vijek. Tu je i izbor iz rukopisa, odnosno 6 priloga za časopis „Vijenac“, 1 rukopis za časopis „Forum“, 1 rukopis na njemačkom jeziku, kao i obiteljske fotografije i njegove naočale.

Iako će obitelj Žmegač dio ostavštine svoga oca ustupiti i Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prostor muzeja u Slatini krasit će i brojne nagrade i odličja koja je Viktor Žmegač tijekom svog plodonosnog stvaralaštva i više nego zaslužio, a među nekoliko nagrada za životno djelo i već spomenute Povelje počasnog građanina Grada Slatine našla se i Zlatna plaketa Grada Slatine iz 2009. godine.

– Iako je Viktor Žmegač vrlo rano otišao iz Slatine uvijek ju je nosio u srcu. Iza sebe je ostavio veliki obol i jedno veliko ime o kojem se govori u Hrvatskoj, ali i ostatku Europe. Upravo je u svom rodnom gradu Žmegač i dalje poznat kao dječak koji je toliko toga dao. Metaforički, on je i dalje s nama te ga možemo pronaći u svakom retku njegovih brojnih radova koji su sada ovdje s nama. Žmegač se vratio Slatini, svom rodnom gradu i svojoj osnovnoj školi kao trajno svjedočanstvo života jednog intelektualca, akademika, eudita, homo universalis, a prije svega čovjeka.

Još jednom se zahvaljujemo obitelji Žmegač na ovoj, za nas, velikoj donaciji i svima koji su sudjelovali u realizaciji,- stoji u zahvali Zavičajnog muzeja Slatina.

„U Slatinu više nisam navraćao, ali u isti mah mogu reći ja sam u Slatini svaki dan.“ – riječi su Viktora Žmegača koji će ovom donacijom u Slatini ostati zauvijek.
(Mihaela Feldi, Zavičajni muzej Slatina)

Viktor Žmegač rođen je 21. ožujka 1929. godine u Slatini u kojoj je pohađao i osnovnu školu. Ovi, kako ih sam Žmegač naziva, sretnim danima definirali su njegov daljnji životni put. Rođen je u uglednoj i obrazovanoj obitelji liječnika s bogatom bibliotekom i širokim znanjem. Svoj zanos knjigom upotpunio je bibliotekom djeda Justha Geze evangeličkog pastora u Slatini. Nakon osnove škole obrazovanje nastavlja u Virovitici gdje pohađa nižu realnu gimnaziju. Nakon Drugog svjetskog rata obitelj se seli u Đurđenovac, a Viktor odlazi u Osijek gdje završava gimnaziju. Po završetku gimnazije, 1950. godine upisuje studij germanistike i jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji završava 1954. godine. Za vrijeme studija nekoliko semestara boravi na Sveučilištu u Göttingenu u koji se vraća nakon diplomiranja i odsluženja vojnog roka. Godine 1957. vraća se u Zagreb i započinje raditi kao lektor na Filozofskom fakultetu. Nakon obrane doktorske disertacije postaje profesor na matičnom fakultetu, prvo kao docent, potom izvanredni i na kraju redoviti profesor. Nakon umirovljenja postaje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1985. postaje vanjski član Saške akademije, 1992. dopisni, a od 2012. godine i redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnost. Znanstveni rad nastavlja i nakon umirovljenja sve do svoje smrti 20. srpnja 2022. godine.

          Viktor Žmegač svojim znanstvenim radom ostavio je dubok trag na brojnim poljima hrvatske i šire europske kulture. Autor je brojnih publikacija, znanstvenih radova i članaka iz svoje domene djelovanja. Kao aktivni znanstvenik sudjelovao je na brojnim predavanjima, kongresima, raspravama i tribinama u kojima je progovarao o temama iz svoga djelokruga. Smrću Viktora Žmegača završila je jedna epoha stvaranja ovog velikog erudita, a na njegovom mjestu ostaje velika praznina koja se neće moći nadoknaditi.