Milko Kelemen skladatelj, dirigent, sveučilišni profesor, dopisni član HAZU, počasni građanin grada Slatine preminuo je 8. ožujka 2018. u Stuttgartu, gdje je živio velik dio svoga života.

Rođen je 30. ožujka 1924. u Slatini gdje je pohađao pučku školu, u nedalekoj Virovitici gimnaziju, a nakon Drugog svjetskog rata u Zagrebu Muzičku akademiju. Na Akademiji je bio đak Stjepana Šuleka, a nakon akademskog obrazovanja, kao stipendist bio je đak Oliviera Messiaena u Parizu, Wolfganga Fortnera u Freiburgu i dr.

Profesorsku inozemnu karijeru započeo je 1970. na Konzervatoriju Robert Schumann u Düsseldorfu da bi 1973. otišao na mjesto profesora kompozicije na Visoku glazbenu školu u Stuttgartu, gdje je ostao do umirovljenja 1989. godine.

No profesorska karijera bila je samo jedna etapa njegovog pustolovnog životnog puta, koji ga je često puta odveo u, nama nedokučive, glazbeno-filozofske  sfere komponiranja «bez konstante oblika ponavljanja mreža struktura» po čemu bi bio prepoznat. Pripadao je Novoj glazbi koja pokušava pronaći svoju strukturu muzičke misli i kako je znao reći »nije lijepa, jer je odraz vremena u kojem živimo, koje je puno katastrofa, destrukcije čovjeka i njegove okoline, ratova, atentata, potresa..». U svojim djelima je nastojao ugraditi arhetipske motive-Majestas/nadmoćno, Energicum/snažno, Fascinans/zamamljivo, Sanctu/gospodareće, Mirum/osobito i Tremendum/zastrašujuće. Za svoja je djela dobio prestižne nacionalne i međunarodne medalje i priznanja od kojih je među recentnijima Europska nagrada za kulturu 2007. godine.

Njegova su djela objavili najugledniji svjetski nakladnici,a izvodili su ih glazbeni velikani, dirigenti u mnogim svjetskim glazbenim dvoranama, čemu je i sam prisustvovao. Traganje za novim mogućnostima glazbe odvela su ga i u elektronski studio Siemens u Münchenu, ali i na mnoga egzotična mjesta na zemaljskoj kugli, koja je posjetio kao gostujući profesor, glazbenik, a ponekad i samo kao turist, ali uvijek uz pratnju svoje vjerne supruge Miroslave (Mele). Bio je svjetski putnik, poliglot, književnik, intelektualac raznovrsnih interesa, skladatelj svjetskog glasa, jedan od najvećih imena suvremene hrvatske glazbe.

No kroz svoj je životni vijek barem jednom grančicom uvijek bio vezan uz svoju Domovinu, uz Zagreb i uz svoj rodni grad Slatinu. Želio je tu Novu glazbu s kojom se susreo u svijetu prenijeti u Zagreb, gdje je 1961. godine osnovao Muzički biennale, kome je sam dugo godina bio predsjednik. A svu kompleksnost suvremenih stremljenja u glazbi eksperimentalno je želio učiniti razumljivom i približiti je svojim zavičajnicima – sugrađanima, te je 1995. potaknuo osnivanje Međunarodnog glazbenog festivala Dani Milka Keleman u Slatini.

Svom rodnom gradu darovao je 2012. vrijednu građu, koja prati njegov život i djelo, a koja je od 2014. godine izložena  u Stalnom postavu Zbirke Milka Kelemena u Zavičajnom muzeju Slatina, koji je smješten u nekadašnjoj slatinskoj pučkoj školi, dakle u objektu u kojem je Kelemen učinio svoje prve korake pismenosti. Zbirka je došla u Slatinu na temelju darovnice gospodina Milka Kelemena i njegove supruge Miroslave, na čemu su im Slatinčani zahvalni i s ponosom će ju čuvati i dalje istraživati. Zbirka će trajno svjedočiti o razdoblju 20. stolj. u hrvatskoj glazbi, kao i o životu i djelu najuglednijeg hrvatskog avangardnog glazbenika, slatinskog đaka koga je središnja slatinska cesta kucavica odvela najdalje od svih, u doslovnom i prenesenom smislu, ali ga u mjesecu njegovog rođenja, kad slatinska Glazbena škola dobiva njegovo ime natrag vratila i time zatvorila  jedan nadasve bogati životni krug.

Komemoracija posvećena slatinskom velikanu svjetskoga glasa bit će održana 16. ožujka u 12 sati u Zavičajnom muzeju Slatina. (Pripremila prof. Dragica Šuvak)