Časne sestre Presvetog srca Isusova od svoga su dolaska u Slatinu 1937. godine pa sve do danas od velikog značaja za Župu sv. Josipa, ali i za cijelu zajednicu.

Brojne su časne sa slatinskim narodom proživljavale sve njegove teškoće, ali i radosti, a danas u samostanu borave samo četiri časne sestre, s. Krešimira (Ana) Vuleta u Slatini, koja u Slatini boravi 10 godina i trenutačno obavlja dužnost odgovorne sestre, zatim s. Dionizija (Marija) Petric kojoj je Slatina dom 17 godina, a boravila je dvije godine u Slatini i kao pripravnica početkom osamdesetih, s. Nives (Jelena) Stubičar, koja obavlja i dužnost vjeroučiteljice, te s. Flavija (Ana) Prepunić koja je u Slatini već godinu i pol ali se njoj čini da je tek nekoliko mjeseci budući da su joj dani potpuno ispunjeni. Rodom je iz Gašinaca pored Đakova, svoju je službu prije 57 godina započela u Crikvenici, a trideset godina bila je u Njemačkoj gdje se brinula za starije i nemoćne u Staračkom domu sv. Josipa. Po povratku u Hrvatsku boravila je u Rijeci od kuda je stigla u Slatinu s kojom joj je to bio prvi susret.

Samostan Presvetog srca Isusova u Slatini ima tradiciju dugu 85 godina gdje su časne sestre prisutne bez prekida, čak i tijekom ratnih godina, a prema riječima sestre Dionizije svo to vrijeme, a osobito danas, izvrsno se slažu i nadopunjuju što im svima pruža skladan život pun radosti i veselja.
Upravo u Slatini životni putevi pojedinih sestara ponovo su se isprepleli. Naime, sestra Dionizija bila je zadužena otići u Lukač po sestru Nives koja je svoj „poziv“ osjetila s 13 godina i od tada su povezane za cijeli život. Sestra Nives u međuvremenu je bila vrhovna poglavarica u Rijeci, potom je služila u Crikvenici dvije godine od kuda je ponovno došla u Slatinu.

Rad slatinskih časnih sestara osim u Župi sv. Josipa gdje su uz druge obveze aktivne u dekoraciji crkve i pjevanjem u euharistiji, isto je tako vidljiv i u konstantnom radu s djecom, te su postale duhovno bogatstvo grada.
Njihov osmijeh koji nesebično daruju svakom prolazniku prenosi im osjećaj skromnosti i smirenosti što u ovo turbulentno vrijeme ima poseban značaj, razgali dušu svakom čovjeku te mu udijeli osjećaj utjehe i nade u bolje sutra.

Upravo tople riječi i obilje Božjeg blagoslova sestre Dionizija i Flavija uputile su gradonačelniku Grada Slatine Denisu Ostrošiću prilikom zajedničkog susreta u Samostanu časnih sestara Presvetog Srca Isusova u Ulici Braće Radić 21 u Slatini, budući da sestra Nives zbog obveza u školi nije mogla nazočiti susretu, a sestra Krešimira je trenutačno na liječenju u drenovskom samostanu nakon nedavne operacije.

Tom se prigodom, uz pozdrave i želje za brzo ozdravljenje sestri Krešimiri, gradonačelnik Ostrošić zahvalio časnim sestrama na svoj dobroti koju nesebično daruju svim građanima Slatine, koji pak za njih imaju samo riječi hvale, kao i slatinski župnik Dragan Hrgić koji im je tijekom susreta s gradonačelnikom ranije toga dana također izrazio zahvalnost na angažmanu i svesrdnoj pomoći oko uređenja crkve sv. Josipa, te istaknuo kako su časne sestre kroz svoje redovničko zvanje od početka svog djelovanja u Slatini bile na usluzi potrebitima, skrbile za siromašne, nemoćne, bolesne, bavile se humanitarnim radom te se uz uređivanje crkve i brige o crkvenom pjevanju posebno posvetile radu s djecom i mladima, što i danas njeguju.

Vrijeme je brzo proletjelo u srdačnom razgovoru uz domaće kolače i stare uspomene, a susret je završio razmjenom darova i molitvom u samostanskoj kapelici.
(www.radioslatina.hr)