Tijekom 1990. i 1991. godine u slatinskoj vojarni intenzivno se provodila obuka kadra iz dijela srpskog pučanstva koje je potom naoružavano, organizirano i usmjeravano u stvaranju paravojnih formacija u brdskom dijelu bivše općine Podravska Slatina te pripremama za oružanu pobunu i rušenje demokratski izabrane vlasti u Republici Hrvatskoj.

U tijeku narastanja obrambenih snaga, a posebice poslije napada i masakra u selima Čojlug, Četekovac i Balinci, javlja se sve veći broj dragovoljaca i potreba za naoružanjem koje se nalazilo u vojarni Slatina i karaulama Kapinci i Noskovci. Odluka Kriznog štaba o oslobađanju vojarne imala je krupne pozitivne pomake u stvaranju sigurnosti u gradu i jačanju cjelokupnog obrambenog sustava tadašnje općine Podravska Slatina. Odmah se krenulo u zaprečivanje ulaska i izlaska iz vojarne postavljenjem teških teretnih kamiona i cisterni te drugih raspoloživih sredstava na prilazne komunikacije.

Određeni su težišni pravci napada i na ključna mjesta postavljene raspoložive snage i naoružanje. Sa silosa, robne kuće i drugih dominantnih objekata neprekidno su se motrila sva kretanja unutar vojarne. Već od 6. rujna izvršena je totalna blokada vojarne pa se svaki izlazak iz vojarne morao najavljivati. Reducirana je isporuka vode i struje, a kasnije i potpuno ukinuta. Na razglase postavljene oko vojarne puštane su domoljubne pjesme i na taj način slamao moral bivše vojske koje su čuvale vojarnu. Ostvaren je kontakt s mladim vojnicima i nagovaralo ih se na predaju i prebjege iz vojarne. Prekinute su im sve telefonske veze sa drugim snagama bivše JNA.

Takvim sveobuhvatnim i kontinuiranim pritiscima snaga ZNG i MUP-a te cjelokupnog obrambenog sustava, razbijen je potpuno moral neprijatelja te su bili primorani na predaju 16. rujna 1991. godine. Oslobađanje vojarne u Slatini i ulazak snaga ZNG u dotadašnje objekte bivše JNA imalo je veliki odjek među hrvatskim braniteljima i cjelokupnim hrvatskim narodom. Pored ove moralne dimenzije treba posebno naglasiti i značaj ove pobjede u materijalnom jačanju obrambenog sustava, a posebno postrojbi ZNG jer je u vojarni zarobljena velika količina naoružanja i opreme.

Ulaskom u objekte vojarne osjetio se jak miris benzina, te je pronađeno je 250 različitih minsko-eksplozivnih sredstava ili preračunato više od 1.000 kg eksploziva spremnog za detonaciju i utopljenog u benzin. Može se samo pretpostaviti što bi se dogodilo u gradu da je aktivirano. “Peta kolona” koja je djelovala na području tadašnje općine Podravska Slatina odaslala je dojavu o ovim događajima, pa su odmah iza 14 sati po vojarni i gradu počele padati granate. Isto tako 16. i 17. rujna snage ZNG i MUP-a potpomognuti dragovljcima iz okolnih mjesta oslobodile su granične karaule Kapinci i Noskovci. Oslobađanjem karaula i zarobljavanjem bojevih sredstava smještenih u njima ustanovljeno je da je prije predaje onesposobljen veći broj oruđa i streljiva bacanjem zatvarača u rijeku Dravu.

Zarobljeni oficiri bivše JNA prebačeni su u Bjelovar, a zatečeni ročni vojnici preobučeni u nova civilna odijela posredstvom Crvenog križa iz vojarne upućeni su svojim kućama. Možemo s ponosom reći da je u Slatini bila prva oslobođena vojarna od Osijeka do Koprivnice što je bilo izuzetno značajno za razvoj situacije i obrane ovog prostora. (slatina.hr)